Koliko mi je poznato, ovo se jelo uz čorbu krumpiraču i puru najmanje tri ili čak više uzimalo u tjednu. Jednostavno, jučerašnje jelo naših siromaha i radnika. Danas se mnogi stide, a pitam se zašto. U Napulju je pizza bila i nastala kao sirotinjska hrana, a znamo što je danas pizza. Koliko se toga nadodalo i obogatilo pizzu!? Normalni Napolitanac poznaje onoliko vrsta pizza koliko je u godini dana.
Pripremimo mi našu staru i lijepu izlivaču.
Pred nama su krumpir, brašno, sol i voda. Očišćeni krumpir sječkom isijecite u drvenoj posudi – čanjku, ili narežite na kockice, dodajte malo vode, posolite i nadodajte brašna po potrebi. Sve skupa izmiješajte i ujedinite, pa razlijte u namazan lim za pečenje. Peče se u dobro zagrijanoj pećnici onoliko koliko treba za pogaču. Možete začiniti mašću, maslacem (ako nije post, jer izlivača je najčešće posno jelo), uljem, jogurtom ili čak češnjakom i mlijekom. Međutim, ako izlivaču narežete kao što ste narezivali burek, onda je možete poslužiti kao prilog nekim jelima, ili uz nareske izvanredno poslužiti kao večernje jelo.
Viljuškom po ex-YU: Zapadna Hercegovina
Piše: Uređuje Mika Dajmak
Specijalni dodatak svakog petka na osam strana. |
Sto jedno jelo (+ gurmanski bonus) za sve uzraste, svačiji džep, sva godišnja doba, sve ukuse…
Poručite odmah |
