Cicvara

Smatram da ima toliko svijeta, pogotovu mlađega, koji ne znaju ništa o ovom starom, lijepom, svečanom jelu. Čuo sam mnogo puta za ovo jelo, čak sam ga nekoliko puta i u djetinjstvu vidio, ali nikad nisam vidio način pripreme. Tako sam nedavno bio u Bogodolu i naučili su me kako se priprema cicvara. Moram odmah reći da je to jelo bilo za derneke, svečane suhe užine, ali i za težake i radnike od kopača, rudara do drvosječa.

Dakle, uzmite otprilike kilogram svježega sira i izdrobite ga. Na pećnici vam je dobra čaša mlake vode. Stavite izdrobljeni sir u mlaku vodu, miješajte dok se sve lagano zagrijeva. Tada će se sir više grijati i rastapati. Miješajte polako i ustrajno da se odstrani sva voda iz sira. Kada ste procijenili da nema više vode, a onu prethodnu ste izbacili, onda nadodajte jednu žlicu svježega domaćeg masla i nastavite miješati, jer maslo i sir ne smiju pregorjeti, već se na blagoj vatri sjediniti. Kad ste vidjeli da je tako učinjeno, nadodajte do desetak dekagrama bijeloga brašna i dalje miješajte. Kada se to sve lijepo sjedinilo u jednu cjelinu žućkaste boje, nosite žurno na stol i razvijte također žurno, jer ako vam se ohladi, morat ćete ponoviti grijanje da biste je razvukli. To razvučeno tijesto je već cicvara. Narežite na željene komade i posložite jedno po drugom ili savijte kao pitu pa onda režite na željene komade – po volji.

Poslužuje se jednako i hladno i toplo, ali može i bez razvijanja onako vruća u komadima. Tada će vas odsjetiti na pravu talijansku mozzarellu.

Kada je nastala cicvara, nije bilo piva pa ga stoga ni danas ne treba poslužiti uz ovo jelo. Uostalom, radnici i težaci znali su probrati uvijek pravu kapljicu. Živjeli!