Moderne zgrade su napravljene da traju oko šezdesetak godina, eventualno stotinak. Mostovi oko 120 a brane oko 250. Ipak, neke lošije građevine počinju da se raspadaju već posle tridesetak godina.
Ali kako je moguće da građevine iz Starog Rima i dalje stoje, 2.000 godina kasnije?
Do nedavno je to bila misterija, ali novo istraživanje objavljeno u časopisu American Mineralogist konačno je razotkrilo ključne tajne čvrstoće rimskog betona. Prema studiji koju je sproveo tim sa University of Utah, rimski beton pravljen je od mešavine vulkanskog pepela, kalsijuma, morske vode i vulkanskog kamenja.
Za razliku od savremenog betona, takva mešavina, kada se koristila za izgradnju luka, lukobrana i brana, u kontaktu sa vodom postajala je sve čvršća. Tako se formiraju novi minerali koji jačaju beton.
Voditeljka istraživanja Marie Jackson, geološkinja sa University of Utah, kaže da su rimski izumitelji betona bili vrlo inteligentni i da su u svoj rad uložili jako puno vremena.
